Prores RAW i Blackmagic RAW relativno su novi kodeci u RAW formatu, ali i jedan i drugi ozbiljno ciljaju ka revoluciji vrhunske videoprodukcije. Snimate li u bilo kojem od navedenih formata, rezultat može biti odličan, no mnogi se pitaju koja je uopće razlika i koji je zapravo bolji.
Blackmagic RAW za razliku od Proresa nudi dva načina kodiranja, a to su Constant Bitrate i Constant Quality. Za vrijeme snimanja u CB-u, brzina prijenosa ostaje ista, što znači da ako nešto nenadano uđe u kadar, postoji velika mogućnost da se izgubi na samoj kvaliteti. No ako se snima u CQ-u, u slučaju promjene u kadru, kvaliteta će se zadržati jednaka, a brzina prijenosa će se mijenjati. Tako ako se snima neka statična scena s malo promjena u kadru, CB je odlična opcija, ali ako je kadar poprilično dinamičan, poput onih u filmovima ili reklamama, CQ je pravi odabir.

Za razliku od drugih kodeka, Blackmagic RAW prilikom zapisa stvara samo jednu datoteku umjesto nekoliko njih odjednom pa je sam zapis znatno brži i efikasniji. Također, stvari se znatno olakšavaju u postprodukciji. Prores RAW je inače ograničen na onakav zapis kakav je prethodno napravljen, ali Blackmagic RAW u montaži omogućava mijenjanje različitih postavki poput ISO-a, temperature boje i ekspozure.
Prores RAW je u postprodukciji u pravilu usporavao proces jer su se pikseli slagali od crvene, zelene i plave. S druge strane, Blackmagic RAW taj proces ubrzava jer se sve to već događa u samoj kameri. Prethodno stvoreni zapis stoga izlazi znatno ujednačeniji. No tu se postavlja pitanje je li BRAW zapravo pravi RAW jer se u postprodukciji mogu učitati samo dijelovi različitih uzoraka boja.
Blackmagic RAW nažalost je limitiran samo na 12-bitne boje, dok drugi kodeci u pravilu nisu ograničeni. Tako se u ostalim formatima često može postići znatno bolja dubina boje. No na kraju krajeva Blackmagic RAW nudi vrlo učinkovito RAW iskustvo visoke kvalitete. On nudi sličnu kvalitetu, dinamički raspon i različite kontrole kao RAW, ali sa znatno boljim performansama i bržim zapisom zbog manje veličine datoteka.
Mnogi za Blackmagicov RAW smatraju da je vezan samo za njihove kamere, ali on se zapravo po novome može koristiti i s Canonovom kamerom C300 Mk.II i s Panasonicovom kamerom EVA1. Također, do nedavno je postojao veliki problem s postprodukcijom Blackmagic RAW-a s obzirom na to da je za obradu bio podržan samo u DaVinci Resolveu. No sada se i to promijenilo jer je i Prores i Blackmagic RAW kompatibilan s Adobeovim Premiereom i Avidom uz obične plugin-ove.
Teško je zaključiti koji od ovih kodeka je bolji jer svaki ima svoju svrhu. Prores RAW bit će korisniji onima koji vole više ući u detalje s određenim specifičnostima, dok će Blackmagic RAW biti korisniji ako je nekome potreban dinamičan, ali i kvalitetan rad. Stoga izbor prepuštamo Vama, ali nadamo se da smo barem malo dočarali bitne razlike.